Istraži Papuk – otkrij legendu!

Park šuma Jankovac

Jankovac, jedna od najljepših gorskih dolina smještena je na sjevernim obroncima Papuka na visini od 475 m. Bogata je hladnim izvorima i bistrim potocima, a okružena stoljetnim bukvama slavonske šume. Puna svježine i romantike uvijek je bila privlačna svakom ljubitelju prirode, planine i mira. Zbog izuzetnih prirodnih ljepota koje nigdje više ne možemo naći u Slavoniji, Jankovac je 1955. godine proglašen zaštićenom park-šumom

Ime izletišta Jankovac kao i Jankovačkih jezera veže se za ime grofa Josipa Jankovića, vlasnika tada brojnih posjeda od Voćina do Virovitice. Taj zaljubljenik u prirodu dolazi sredinom 19. stoljeća na svoj posjed odlučivši svoje zrele godine provesti uređujući jednu lijepu dolinu blizu vrha Papuka.PlayPlay

Ovdje je najprije sagradio lovački dvorac, potom uređuje dva protočna jezera, kako za uzgoj pastrva, tako i za vodoopskrbu vodopada u najnepovoljnijim hidrološkim razdobljima. Da je grof potpuno uspio svjedoči tridesetmetarski vodopad koji se ruši u kanjon Kovačica. Nešto uistinu za to podneblje nezamislivo.
Grof Josip Janković je sahranjen, po njegovoj želji, u špilji iznad jezera s kojeg se mjesta pruža divan pogled na njegovu dolinu i na stogodišnje šume bukve koje ga okružuju.
Jankovac, jedna od najljepših gorskih dolina smještena je na sjevernim obroncima Papuka na visini od 475 m. Bogata je hladnim izvorima i bistrim potocima, a okružena stoljetnim bukvama slavonske šume. Puna svježine i romantike uvijek je bila privlačna svakom ljubitelju prirode, planine i mira. Zbog izuzetnih prirodnih ljepota koje nigdje više ne možemo naći u Slavoniji, Jankovac je 1955. godine proglašen zaštićenom park-šumom

Prilazi Jankovcu lijepi su i ugodni , uz živahne potoke i u sjeni stabala. Do Jankovca vodi cesta Velika – Jankovac , a moguće je doći i pješke brojnim planinarskim stazama. Park-šuma Jankovac sadrži brojne izuzetne prirodne fenomene za koje je najzaslužnija karbonatna podloga. Vapnenci čine karbonatnu ploču debelu oko 100 metara na kojoj se jasno očitava krška morfologija. Najčešće se nalaze ponikve promjera 10-40 m, tipična krška vrela, a za Jankovac su karakteristične dvije manje spilje. Bikarbonatom zasićena voda formirala je sedrenu barijeru visine 30 m preko koje se preljeva simbol Jankovca – “jankovački slap”. Zbog obilja vode i svoje visine, slap pruža veličanstveni prizor, jedinstven na području Slavonije, posebice za jake zime kada se zamrzava u atraktivan ledeni stup.Play

Obilježja:

Jedno od bitnih obilježja Jankovca su njegove šume. Od posebne vrijednosti šumskog dijela su oaze sastojina prašumskog tipa, pojas stabala jasena i javora kod izvora, pojedina stara stabla bukve i javora promjera i preko 1 m. Jankovačka šuma opasana je sa zapada i istoka planinskim kosama, s juga zatvara strminu koja mjestimično prelazi u okomitu stijenu, a otvorena je prema sjeveru, gdje završava okomitom stijenom visokom 40 m, ispod koje protječe potok Kovačica. U stijeni iznad jezera, u prirodnoj poluspilji, nalazio se mramorni sarkofag grofa pl. Josipa Jankovića, s natpisom na mađarskom i crkvenoslavenskom jeziku, a nešto više iznad groba smještena je uska i mračna, oko 20 m duga Maksimova spilja, nazvana po nekadašnjem hajduku Maksimu Bojaniću. O nekadašnjim stanovnicima Jankovca, njemačkim staklarima, svjedoče ostaci starih nadgrobnih spomenika.

Centralni dio park-šume, odnosno glavni prostor okupljanja svih posjetilaca i izletnika je planinarski dom osječkih planinara s velikom livadom ispred. Prvi dom je izgrađen 1934. god. i proširen 1940. god. No kako je za vrijeme rata posve uništen, planinari ponovo 1951. god. grade novi dom, koji 1987. god. teško strada u požaru. Već iste godine nastaje novi, koji je opet tijekom Domovinskog rata oštećen. Danas je dom obnovljen i u punoj je funkciji. Južno od doma nalaze se dva umjetna jezera, stepenasto jedno iznad drugog, koja ispunjuju gotovo čitavu dolinu. Okolna stoljetna stabla odražavaju se na površini jezera što gorskoj dolini daje poseban ugođaj.
Svojim položajem, a i svim značajkama koje imaju visoku obrazovnu i turističku vrijednost park-šuma Jankovac je svakako središnje mjesto Parka prirode Papuk koje ne biste smjeli propustiti vidjeti.

Geo info centar

Geoinfo centar u Voćinu, kroz multimedijalni i interaktivni postav početna je točka za upoznavanje s Geoparkom Papuk.

Postav Geo info centra oblikovan je na suvremeni način, prilagođen posjetiteljima različitih uzrasta, stupnja predznanja i interesa.

Papuk je geopark pod zaštitom UNESCO-a još od 2007. godine i član Svjetske mreže geoparkova i Europske mreže geoparkova kao prvi geopark u Hrvatskoj.

Svetište Gospe Voćinske

HODOĆAŠĆE PO MARIJINOM ZAGOVORU

GEO LOKALITET RUPNICA

Park prirode Papuk ima jedinstven položaj u kolizijskoj zoni dvaju makroploča – Afričke i Euroazijske. Na malom području susrećemo različite vrste stijena (magmatske, sedimentne i metamorfne) koje su stvarane od prekambrija do danas. Stijene na Papuku su formirane u različitim geološkim okruženjima, a kao posljedicu toga tu nalazimo svu raznolikost stijena s obzirom na litologiju, stratigrafsku starost ili strukturne karakteristike.
Papuk sadržifoto1 formacije stijena izuzetnog geološkog interesa, koje su stare i preko 600 milijuna godina, što ih čini jednim od najstarijih stijena u Hrvatskoj.

Geološki, Papuk je smješten u najjužnijem dijelu tektonske jedinice Tisije, koja predstavlja dio pred-neogenske kristalinske baze Panonskog bazena. Papuk je uglavnom izgrađen od metamorfnih i magmatskih stijena, a smatra se da su izdanci Tisijske jedinice stijena koje nalazimo na Papuku najbolji primjeri u širem području Panonskog bazena.

Na kristalinskoj osnovi leže permo-trijaski sedimenti i naslage neogenske i kvartarne starosti. Podaci vezani za starost metamorfita (filiti, kloritni škriljavci, gnajsevi, migmatiti i amfiboliti) i granita su oskudni i njihova starost je predmet čestih sukobljavanja među geolozima; smatrani su prekambrijske starosti dok ih drugi svrstavaju u stariji paleozoik.

Mezozojske formacije su predstavljene najvećim dijelom karbonatnim stijenama u kojima su česti krški oblici: ponori, ponikve, špilje, jame. Nalazimo ih na vršnom dijelu Papuka.

U kenozoiku nalazimo fosiliferne sedimente, najčešće miocenske starosti, kada je Papuk bio otok u „panonskom moru“. Tijekom miocena odvijala se i vulkanska aktivnost, a dokaz tomu su piroklastične naslage i manja vulkanska tijela. Konačna tektonska izdizanja i erozija stijena slavonskih planina akumulirale su velike količine sedimentnog detritusa, sada sačuvane kao više od 1 kilometra debele naslage savske i dravske potoline.